Nakon kratke i teške bolesti oprostili smo se od Sue Thayer, voditeljice inicijative „40 dana za život‟ za odnose s javnošću. U spomen na sve ono što je učinila za nerođene i borbu za život, dijelimo sa svima intervju koji je dala za naš časopis „Pohod‟, nedugo nakon svoga prvog i posljednjeg dolaska u Hrvatsku.

Razgovarali smo sa Sue Thayer, bivšom voditeljicom zloglasne klinike za pobačaje Planned Parenthood, koja je nakon 18 godina rada u toj ustanovi progledala, shvatila što pobačaj zapravo jest, izašla iz te klinike i pokrenula kampanju inicijative „40 dana za život‟ ispred svoga bivšeg radnog mjesta. Pročitajte kako je izgledao njezin put od voditeljice klinike za pobačaje do pro-life aktivistkinje i kako je sve u njezinom životu Bog okrenuo na dobro.

Razgovor vodio: Krunoslav Puškar

Draga Sue, sreli smo se u Phoenixu pretprošle godine. Bila mi je velika radost slušati tvoje moćno svjedočanstvo koje si u svibnju prošle godine podijelila i sa svim sudionicima 2. međunarodne konferencije za život u Zagrebu. Tvoje svjedočanstvo vrlo jasno pokazuje da si prevalila velik put: od voditeljice klinike za pobačaje do pro-life aktivistkinje. Možeš li nam reći kako si uopće počela raditi za Planned Parenthood?

Počela sam raditi za Planned Parenthood kao i mnogi drugi, iz uvjerenja da ću tako pomagati ženama. U to vrijeme nije bilo zdravstvenih usluga u mojoj zajednici po nekakvoj pristupačnoj cijeni pa se činilo odlično nuditi usluge reproduktivnog zdravlja po cijeni koja nije bila fiksna.

Jesi li bila svjesna, kad su te zaposlili, o čemu se točno radi u Planned Parenthoodu? Kako i zašto si u konačnici napustila tu kliniku?

Moja je obitelj po svome podrijetlu bila sekularno nastrojena, a o stvarima poput pobačaja i slučaja Roe vs. Wade nije se nikad raspravljalo. Tijekom moga razgovora za posao u klinici, ravnatelj me pitao za moje mišljenje o njihovim kirurškim uslugama. Nisam imala pojma da vrše pobačaje i bilo me poprilično sram priznati to. Rekla sam svome budućem šefu kako vjerujem da život počinje začećem i da je pobačaj ubojstvo. Iznenadilo me da sam dobila posao nakon što sam javno iznijela svoje mišljenje. Nakon mog 18-godišnjeg rada u istoj klinici, opet sam javno iznijela svoje neslaganje s njihovim novim protokolom koji je počeo nuditi pobačaje preko internetske kamere. Jednom kad im se usprotivite, ubrzo letite s posla.

U jednom si svome govoru izrekla sljedeću konstataciju koja mi se jako svidjela: „Ako već letite s nekog posla, onda je Planned Parenthood pravo mjesto za to.‟ Čime si se bavila nakon što si izgubila posao?

Premda mi je laknulo što sam napokon izašla iz Planned Parenthooda, bila sam kao samohrana majka poprilično zabrinuta oko toga kako ću podupirati djecu i omogućiti im osiguranje. Imala sam sreće da je u to vrijeme započinjao popis stanovništva za 2010. godinu pa su me odmah zaposlili u Zavodu za statistiku. Taj mi se posao jako svidio i nije bio kontroverzan kao moj posao u klinici. Kad je popis stanovništva završio, počela sam raditi kao potpora obiteljima koje su posvojile djecu s problemima u ponašanju. Uskoro sam pokrenula i neprofitni Centar za trudnice u svojoj zajednici, a 2018. sam počela raditi za „40 dana za život‟. Bog mi je uvijek davao da nešto radim!

Kako je izgledala tvoja prva kampanja Inicijative? Kakvi su bili rezultati?

Kad se sjetim naše prve kampanje Inicijative u Storm Lakeu, mogu se samo diviti kako je Gospodin blagoslovio moj neznatan trud! Dvije godine nakon što sam dobila otkaz u klinici, osjetila sam poticaj od Boga da progovorim o onome što se u njoj događalo, no nisam znala kako to učiniti. Podijelila sam istinu o pobačajima preko internetske kamere s malom grupom svojih prijatelja vjernika i mogla sam vidjeti kako su ostali prestravljeni. Razmišljali smo što bismo mogli učiniti po tome pitanju pa sam im ja predložila pokretanje Inicijative budući da sam znala da je Planned Parenthood ne podnosi. To je bilo upravo ono na što me Bog pozivao – pokretanje bdjenja! Osjećala sam kako svi imaju pravo znati što je pobačaj preko internetske kamere i da se on radi diljem Iowe. Prijavila sam jesensku kampanju 2011., nadajući se kako ću pokrenuti zajednicu i onda se iz nje izmigoljiti. Bilo mi je dosta kontroverza i definitivno mi nije trebalo opet biti u centru pažnje.

Najstrašniji dio za mene bio je suočiti se s mojim bivšim kolegama. Moraš biti poprilično jaka osoba da bi radio u toj klinici i znala sam da ono što će oni meni reći nikako neće biti ljubazno!

Dani do početnoga događaja sporo su mi prolazili. Nekoliko mi je lokalnih pastora reklo kako se ne žele uključiti. Neki su čak i rekli da vjeruju kako Bog podupire ženino pravo na izbor. Bojala sam se da će bdjenje javno propasti jer neće naići na potporu drugih. No nije bilo tako. Bog je podigao vojsku ljudi voljnih izaći i moliti. Njegovom je milošću svih 480 sati bilo ispunjeno. Mnoge su se crkve uključile i svi su se sprijateljili. To je uistinu bilo čudo. U kratkome vremenu nakon što smo završili prvu kampanju Inicijative, Planned Parenthood je najavio da se zatvara! Imali su najam koji je predviđao da ostanu u istoj zgradi do 2023. godine. Bila sam zadivljena kako je Bog odgovorio na naše molitve. Storm Lake je bila prva od 21 ustanove Planned Parenthooda u Iowi koja se zatvorila i ujedno 21. klinika koja se zatvorila nakon kampanje Inicijative.

Često kažeš kako si po prirodi kukavica. No prava kukavica ne bi nikad javno molila u svome rodnom gradu. Potrebno je mnogo hrabrosti za takvo nešto. Kako si se osjećala dok si molila ispred svoga bivšeg radnog mjesta?

Najstrašniji dio za mene bio je suočiti se s mojim bivšim kolegama. Moraš biti poprilično jaka osoba da bi radio u toj klinici i znala sam da ono što će oni meni reći nikako neće biti ljubazno! Molila sam Boga da mi dopusti moliti u sigurnosti mog auta! No On me gurnuo ravno na pločnik. Moji su prijašnji prijatelji bili nemilosrdni i zli kako sam i mislila da će biti. No naučila sam da će nas Bog ojačati za ono na što nas je pozvao. Za mene hrabrost dolazi u malim dozama. On mi daje upravo ono što trebam u pravi trenutak.

Jesi li ikad mislila da ćeš biti zaposlena u Inicijativi kao članica Odbora ili da ćeš biti pro-life govornica? Jednom si rekla kako se ne smatraš nekom govornicom, no Bog te poprilično koristi kako bi razotkrio bolnu istinu pobačaja.

Moja je priča uvelike poput priče razmetnog sina iz Svetoga pisma. Učinila sam nezamislive stvari, no Bog me nikada nije prestao voljeti i dozivati me k sebi. Velika je čast podići svoj glas za život. Bacila sam u vjetar tolike godine doslovno služeći neprijatelju. No Bog me nije samo opet prihvatio, On mi je oprostio i izbavio me. On može iskoristiti sve naše pogreške na svoju slavu! Ja sam dokaz da On može oprostiti i upotrijebiti bilo koga! Moje zaposlenje u Inicijativi je ostvarenje sna. Blagoslov je biti na strani života i u tako prekrasnom apostolatu.

Na svojim putovanjima često s drugima dijeliš svoje insajdersko znanje o industriji abortusa. Koji su „trikovi‟ koje zaposlenici Planned Parenthooda obično koriste kako bi druge uvjerili da se odluče za pobačaj? Konkretno, pokazuju li uopće trudnicama ultrazvuk?  

Najčešća je taktika sram. Mi bismo prodali pobačaj pitajući trudnicu kako misli kupovati pelene ili sjedalicu za auto ako nije u mogućnosti platiti pobačaj. Jednom kad je test na trudnoću postao pozitivan, bilo je lako zakazati pobačaj. Rekli bismo joj kako cijena pobačaja raste što više ona čeka. I ona bi ubrzo ispunila potrebne obrasce za pobačaj i zakazali bismo pobačaj. U klinikama za pobačaje ekran je ultrazvuka odmaknut od pacijentice i ugašen je zvuk. Ako majka vidi ili čuje to malo srce kako kuca, ona će vrlo vjerojatno odabrati život, a klinika će izgubiti zaradu na pobačaju.

Prema službenim statistikama, Planned Parenthood svake godine izvrši preko 320 000 pobačaja, što bi zapravo bilo jedan pobačaj svakih 97 sekunda. Misliš li da aborteri znaju što oni zapravo rade?

Posljedica rada u klinici za pobačaje jest tvrdoća srca. Ljudi počnu raditi u njoj iz znatiželje, no što su dulje u njoj, to se više sve pretvara u bizaran životni stil. On uprlja tvoj pogled na život i iz temelja te mijenja. Isus je jedini način da iz njega izađeš, da te iz njega oslobodi. Neki zaposlenici uistinu vjeruju da pomažu ženama. Neki su zaposlenici jednostavno zli i sviđa im se čitav taj horor. Nekima se pak sviđa velika plaća.

U svakoj klinici Planned Parenthooda nalazi se takozvani „POC‟ laboratorij, laboratorij s produktima začeća. Znam da si ga ti, nažalost, vidjela. Možeš li ga opisati za naše čitatelje? Što se radi sa svim tim dijelovima nerođene djece?

U većini se klinika „POC‟ laboratorij nalazi između dvije ili više operacijskih sala. Aborter kroz njega ide iz sale u salu, a dijelovi bi djeteta sakupljeni u staklenci bili poslani kroz vratašca u samome zidu laboratorija. Ostatke bi djeteta tada očistili i pregledali pod velikim reflektorom. Kada bi sakupili sve dijelove, stavili bi ih u crvenu vrećicu i smjestili u škrinju koju smo zvali jaslicama. Prije bi ostatke djeteta samo bacali u zahod. I dandanas mi je o tome teško pisati.

Živjela si i radila u malom gradu. Upoznala si mnoge žene: one koje su imale pobačaj u tvojoj klinici i one koje se na to nisu odlučile. Jesi li ih ikada više susrela tijekom ili nakon kampanje Inicijative?

Još uvijek susrećem bivše klijente i to je jako teško. Nedavno sam tako bila na vjenčanju sa svojom djecom, a mladenkina je majka javno rekla da sam joj ja pomogla da se odluči za pobačaj. Takvo što nije bilo primjereno za tako svečan dan. Ubrzo nakon toga otišli smo s vjenčanja. Takve stvari nikada ne završe.

Moja su djeca jedinstven i predivan spoj rasa i kultura. Došla su na svijet s mnogim izazovima, no zahvalna su što su njihove biološke majke odabrale život. I ja sam!

Ljudi uvijek govore da mi, pro-life aktivisti, samo brinemo za nerođenu djecu i da nam uopće nije stalo do rođene djece koja odrastaju bez roditelja. Što ti obično kažeš na takve netočne tvrdnje?

Postoji jako mnogo ljutih i neinformiranih ljudi. Katkada nije moguće s njima voditi racionalan razgovor. Kada žele poslušati i kada možemo podijeliti svoje mišljenja, volim im pokazati fotografije svoje djece, od kojih je nekoliko posvojeno. Potrebno ih je podsjetiti kako svako dijete zaslužuje priliku za život, bez obzira na to što je začeto silovanjem ili je došlo na svijet od roditelja koji ga nisu željeli, koji su bili siromašni, bolesni ili u nekoj ovisnosti.

Imaš veliku obitelj. Majka si svoje biološke djece, ali si također i posvojiteljica i udomiteljica. Možeš li opisati članove svoje obitelji?

Moja su djeca jedinstven i predivan spoj rasa i kultura. Došla su na svijet s mnogim izazovima, no zahvalna su što su njihove biološke majke odabrale život. I ja sam! Biti samohranom majkom nije lako, ali je jako vrijedno! Moja djeca često putuju sa mnom i imala su priliku vidjeti Boga na djelu u mnogim situacijama. Posvojenje je uistinu prilika za rast u ljubavi!

Inicijativa je prevalila velik put od svoga začetka 2004. godine – od jednoga grada u Texasu, do više od 800 gradova diljem svijeta. Vidljiv je velik zamah u pro-life pokretu. Gdje ti vidiš Inicijativu u budućnosti?

Bog ima velike planove s Inicijativom! Njegovo se pomazanje nalazi na ovom apostolatu i mi smo blagoslovljeni preko svake mjere. Nacionalni je tim najnevjerojatnija skupina ljudi koju sam ikad upoznala. Svatko od njih voli Gospodina i u potpunosti je predan našem cilju. Kako putujem i susrećem voditelje Inicijative, i dalje ostajem u čudu kako Bog podiže ljude da se zauzmu u ovoj bitci za život. Nalazimo se u bitci za život ili smrt. Život će pobijediti.

Koju bi poruku poslala ljudima, osobito Hrvatima, koji se još nisu uključili u ovaj apostolat? Ljudima koji se možda boje javno moliti, svjedočiti i biti glas nerođene djece?

Svakako se mogu poistovjetiti s ljudima koji se boje javno progovoriti na tu temu. Sjećam se da sam se toliko bojala staviti pro-life transparent u svoje dvorište! Čak sam nosili šešir i sunčane naočale prvoga dana naše kampanje, nadajući se da me nitko neće prepoznati! No s vremenom sam shvatila da, ako sam nespremna javno se zauzeti za život, to me čini dijelom problema. Pismo nas upozorava da ne budemo mlaki. Pozvani smo biti glas nerođenih, zauzeti se za ispravnu stvar. Bog računa na vas! On ima planove za vas, svrhu za vaš život! Ako ovo čitate, upravo ste pozvani. Upitajte Ga koji je vaš sljedeći korak, kako se možete uključiti. Jednom kada Mu date kontrolu, vaši će se strahovi raspršiti i bit ćete slobodni u Njemu. Jamčim vam da to nikada nećete požaliti. On će blagosloviti vaš trud na način koji ne možete zamisliti. Bog neka blagoslovi vas i neka blagoslovi Hrvatsku!

Ovaj intervju sa Sue Thayer izašao je u 2. i 3. broju „Pohoda‟. Svakom od navedenih brojeva možete pristupiti pomoću ove poveznice.