Kroz razgovor s umjetnikom saznali smo više o ideji i samom spomeniku, ali smo bolje upoznali i njega, čovjeka na čiji ćete rad vjerojatno negdje naići barem jednom u životu…
Vid Vučak vrlo je tražen mladi akademski kipar. U svojih 38 godina, stvorio je čak četrdesetak kipova koji su postavljeni diljem Hrvatske i svijeta. Jedan od posljednjih, a nama jako zanimljiv, onaj ‘Nerođenom djetetu’ čeka u ateljeu u Starom Čiču dan svoga postavljanja u umjetnikovu rodnom kraju, u Velikoj Gorici. „Bit će to u studenom“, kaže nam dogradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar. „Zbog koronakrize sve se malo pomaknulo, ali će se dogoditi.“ Kroz razgovor s umjetnikom saznali smo više o ideji i samom spomeniku, ali smo bolje upoznali i njega, čovjeka na čiji ćete rad vjerojatno negdje naići barem jednom u životu.
Book.hr: Kako je nastala ideja za spomenik ‘Nerođenom djetetu’?
Vid: Sama ideja rodila se je prije nekih godinu dana, kada su Ante Čaljkušić i Ivica Gašpar predstavili ideju da se u Velikoj Gorici postavi spomenik nerođenoj djeci. Prihvatio sam tu ideju te sam ikonološki i vizualno osmislio spomenik.
Book.hr: Spomenik je izrađen, čeka ljevaonicu. Možete li nam reći nešto više o samom izgledu?
Vid: Reljef je izmodeliran u glini te je prije nekoliko dana odliven u gips; slijedi brušenje i lijevanje u broncu. Reljef je kružnog oblika, promjera 95 centimetara. U središtu reljefa nalazi se nerođena beba. Svojim rukama štiti ju Krist, u pozadini je Duh Sveti te svi sveci Božji. Maleni anđeo naginje se da vidi nerođenu bebu.
Book.hr: O čemu ste razmišljali osmišljavajući tako ‘osjetljivo’ djelo?
Vid: Moje su misli bile usmjerene u simboliku zaštite, ali ne na neku nasilnu fizičku zaštitu, nego na zaštitu koja je ljubav. Neizmjerna Kristova ljubav koja štiti to djetešce bez obzira na sve.
Book.hr: A kako vi gledate na život? Na rasprave o izboru, o pravu na život, o zabrani pobačaja?
Vid: Imam dvoje divne dječice te sam iskusio dar života. Čuo sam neke teze o tome da je to samo nakupina stanica i takve neke insinuacije, međutim kada to djetešce dođe na ovaj svijet i kada u tom trenutku vidite sjaj u tom oku i taj maleni osmjeh, to je toliko moćna emocija nabijena ljubavlju da ruši i najdeblje zidove. Javljaju se rasprave o pravu na život, ali ako uzmemo u obzir da kada se spoje spermi i jajna stanica nastaje potpuno novi DNK – odnosno novo biće. To dijete možda još nema kosu, prstiće… ali to se sve nalazi u njegovu DNK; i ne samo to – i osmjeh i emocije. Sve je to u tom malom biću. Samo se još ne vidi, a ako se ne vidi ne znači da je manje vrijedno ili da nije život. Ovaj je spomenik i za svu djecu koja su izgubila život spontanim pobačajem i za svu dječicu koja nisu iz nekih razloga udahnula.
Book.hr: Mladi ste, a iza vas je već respektabilan broj djela izloženih po cijeloj zemlji, a i šire. Koliko smo mogli primijetiti, najčešće su to kipovi svetaca…
Vid: Moje je kiparstvo u 75 posto slučajeva vezano uz sakralni motiv. Uvijek pokušavam da osoba, svetac kojeg radim kroz gestu, pokret rukama i tijelom poručuje ono što je živio.
Book.hr: Sigurno nije lako fizički napraviti kip, ali vjerujemo da prolazite i određene ‘borbe’ unutar sebe… Kako udovoljiti sebi, javnosti, liku i djelu onoga kojeg izrađujete….
Vid: Kip je spoj mentalnog i fizičkog rada. Jedna vrsta materijalizacije misli. Kod svetaca uvijek su zadani neki parametri, ikonološke oznake i to se donekle mora poštivati, kako bi bio prepoznatljiv. Unutar tih zadanih ikonografskih oznaka ubacujem svoju osobnost i svoje viđenje kipa.
Book.hr: Kip sv. Nikole Tavelića u Jeruzalemu, Kip bl. Alojzija Stepinca u Chicagu, Osijeku, kip svetog Franje u svetištu Majke Božje Trsatske, na Krku papa Ivan Pavao II., u Zaprešiću isto, bista akademika Drage Ikića, Šestinska pralja… Javnih radova je mnogo. Imate li neki za koji ste posebno vezani?
Vid: Svaki je rad jedan dio mene, sa svakim sam povezan i u svaki sam ugradio neke svoje misli. Ne bih izdvajao neki za koji sam posebno vezan.
Bok.hr: Jeste li ikad odbili neku narudžbu jer se protivi vašem svjetonazoru?
Vid: Nisam još bio u takvoj situaciji. Što ne znači da se u karijeri i godinama ispred mene neće pojaviti takav slučaj.
Book.hr: Kad ne radite po narudžbi, kakve spomenike radite? Onako za sebe, za dušu?
Vid: U zadnje vrijeme ne preostaje mi baš vremena za moju slobodnu kreaciju, ali kada uhvatim vremena bavim se nekim vrstama apstraktne forme.
Book.hr: Pred vama su sigurno brojni novi projekti, želimo vam puno uspjeha u svakom uz obilje Božjeg blagoslova. Vid: Hvala. Srdačan pozdrav u Gospodinu!
Razgovarala: Ivana Adamić
Izvor: Book.hr
