Od 12. do 14. travnja 2024. u Zagrebu se održavala 6. međunarodna konferencija za život „Život, dakle, biraj!“ koja je po riječima samih organizatora, udruge „Hrvatska za Život“, a i reakcijama sudionika, bila jedna od najboljih i najkvalitetnijih konferencija uopće.

Ova je konferencija okupila 15 govornika iz zemlje i svijeta, a kroz sva tri dana mogle su se čuti različite teme vezane za zaštitu života.

Konferencija je u petak otvorena svjedočanstvom i govorom Patricije Sandoval, američke pro-life aktivistice koja je prošla pakao tri abortusa, rada u Planned Parenthoodu (gdje je vidjela kako zaista izgledaju abortusi), droge i beskućništva, pa sve do nevjerojatnog Božjeg milosrđa.

Nakon gospođe Sandoval, fra Ante Bešlić, župnik Župe Majke Božje Lurdske u Zagrebu, govorio je o duhovnim posljedicama pobačaja, a zanimljivo predavanje održala je bioetičarka Marina Katinić Pleić, koja je kao zaključak svog predavanja pod nazivom „Pogled na ljudski život prije rođenja kroz stoljeća“ iznijela jasan stav da je, za razliku od medijskog diskursa o životu i namjernom pobačaju, zapravo situacija poprilično jasna i znanstvena jer znanost je dokazala kad započinje ljudski život. Nakon govora, fra Bešlić i gospođa Katinić Pleić odgovarali su na pitanja iz publike te je petak zaključen tim zanimljivim panelom.

U subotu se konferencija dotaknula aspekata borbe za život u Italiji, o čemu je govorio gosp. Antonio Brandi; Sloveniji, o čemu je govorio đakon Ljubljanske nadbiskupije, a prije voditelj inicijative „40 dana za život“ u Ljubljani, Matjaž Venta; Poljskoj, o čemu je govorio gosp. Filip Łapiński ,te Nizozemskoj, o čemu je govorio gosp. Daniel Eijkelenkamp.

Vrlo korisno je za sve okupljene bilo čuti kako se u Velikoj Britaniji za život bori organizacija Centar za bioetičku reformu, a o čemu je govorila gđa Ruth Rawlins. Ruth je iznijela svoje 10-godišnje iskustvo borbe za život i otkrivanja strahote pobačaja, kao jednog od uspješnih načina borbe za život. Naime, ova organizacija izlazi na ulice želeći pokazati stvarnost pobačaja pa paralelno uspoređuju slike živog djeteta u majčinoj utrobi, od 6, 7, 24 tjedna trudnoće… i pobačenog djeteta u tim istim tjednima. Cilj ove organizacije jest promijeniti svijest i srca ljudi kako bi shvatili da je namjerni pobačaj uvijek pogrešan.

Subotu su obilježila još tri predavanja. Prvo je dopredsjednica udruge „Hrvatska za Život“, gđa Petra Milković, održala predavanje o porukama života blaženog Alojzija Stepinca. Naš je blaženik stalno govorio o bijeloj kugi, a u predavanju su istaknute neke od njegovih najjačih poruka za život. Drugo je bilo svjedočanstvo Martine Tinowske, podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, koja sada živi i radi u Švicarskoj, a majka je dviju djevojčica. U svom potresnom svjedočanstvu Martina je govorila o svojoj drugoj trudnoći, nikakvim šansama koje su njezinoj djevojčici davane za život, prisiljavanju na „inducirani porod“, odnosno pobačaj svoje djevojčice, jer nakon takvog poroda, s obzirom na tjedne trudnoće i zakon, ne bi imala pravo na inkubator i bila bi samo puštena da umre te o apsolutnoj pobjedi Krista koji je pobijedio smrt i dao život.

Treće predavanje održao je gosp. Ante Čaljkušić, predsjednik udruge „Hrvatska za Život“, a dotaknuo se svih umjetničkih djela koje je Udruga napravila u svrhu širenja kulture života. Tu su video spotovi, pjesme, dokumentarni film „40 dana…“, spomenik ubijenoj trudnici na Ovčari, Ružici Markobašić, knjige, a progovorio je i o trenutnom projektu, prvom dugometražnom igranom pro-life filmu u Hrvatskoj „Loveći Teslu“. Tijekom subotnjeg programa predstavljena je i najnovija mobilna aplikacija „Evelyn“, praćenje menstrualnog ciklusa i učenje Billingsove metode, a predstavila ju je prof. Marija Ćurlin, koja je na konferenciji prisustvovala u ime Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Nedjelja je zaključena s četiri teme. Luka Tripalo, farmaceut po struci, zanimljivo je i nadahnuto govorio o tome ima li u ljekarni mjesta za savjest. Predavanje koje zaista nismo u mogućnosti često čuti, niti o toj temi baš često čitati, otvorilo je mnoga pitanja iz publike. Nakon gosp. Tripala, Slavica Janković, magistra sestrinstva i primalja, koja je 46 godina radila u KBC-u Zagreb (i predsjednica je Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara) iznijela je svoja brojna iskustva čuvanja života na radnom mjestu, što nalaže i profesionalna etika. Njihova predavanja otvorila su mnoga pitanja, jer su sudionici bili izuzetno zainteresirani čuti kako izgleda borba za život u ljekarni i u bolnici pa je panel rasprava trajala dugo, a pitanja i odgovori bili su iscrpni. Vlč. Ivica Berdik, pro-life senior kako organizatori zovu njega i sve pro-lifere koji su utemeljili pokret za život u našoj domovini, iznio je samo djelić svog bogatog iskustva rada u zaštiti života i do suza dirnuo sve okupljene.

Gospodin Gordon Macdonald, iz organizacije „Care not killing” (Brinuti, ne ubijati), proveo je sudionike kroz međunarodnu praksu zakona o potpomognutom samoubojstvu i eutanaziji. Gosp. Macdonald iznio je statističke podatke i najčešće razloge zašto netko sam odluči oduzeti svoj život, a zanimljivo je da najčešći razlog završetka života na taj način nije strah od boli i patnje, već strah da se neće moći sudjelovati u zabavnim aktivnostima s obzirom na bolest ili starost. Gosp. Macdonald je zaključio kako države u kojoj je palijativna skrb na visokoj razini nemaju potrebe za ovakvim strašnim zakonima, a svi nabrojani najčešći razlozi za ovakvo ubojstvo zapravo imaju rješenje i mogu se riješiti kroz brigu o starima i bolesnima.

Za kraj su okupljeni čuli potresna i dirljiva svjedočanstva o spašavanju života koje je činila udruga „Hrvatska za Život“, a koja kroz ovih 10 godina zna za više od 160 mališana spašenih od pobačaja te su članovi Udruge iznijeli i koje sve projekte i programe provode u svrhu širenja i pobjede kulture života.

Udruga će nastaviti organizirati ovakve korisne konferencije, a sljedeća, 7. međunarodna konferencija održat će se od 2. do 4. svibnja 2025. godine.